20/02/2026
Zašto se u Srbiji o predbračnim ugovorima i dalje razgovara tek kada brak prestane?
Marija Cvjetićanin je nedavno gostujući u emisiji 150 minuta na TV PRVA govorila o temi koja gotovo redovno izaziva snažne reakcije javnosti - pitanju sudbine stana kupljenog na kredit u slučaju razvoda braka, kao i o bračnom (predbračnom) ugovoru kao jednom od mogućih rešenja.
Gotovo po pravilu, nakon svakog takvog razgovora pojavljuje se isto pitanje: ukoliko je jedan supružnik zaključio ugovor o kupoprodaji stana pre braka, ali se kredit otplaćivao tokom trajanja bračne zajednice, kome ta nepokretnost zapravo pripada? Odgovor se nalazi u proceni doprinosa svakog supružnika otplati kredita, odnosno sticanju imovine.
U praksi, činjenica da je jedan bračni partner zaključio kupoprodajni ugovor pre braka često ukazuje na njegov veći početni doprinos, imajući u vidu da je u toj fazi najčešće sam obezbeđivao učešće u kupovini koje banke zahtevaju prilikom plasiranja stambenih kredita, kao i troškove solemnizacije ugovora, procene vrednosti nepokretnosti, uknjižbe prava svojine i zasnivanja hipoteke. Sa druge strane, doprinos drugog supružnika ogleda se u činjenici da se značajan deo kreditnih obaveza otplaćuje tokom trajanja braka, zbog čega sudovi posebno cene i dužinu bračne zajednice.
Dodatnu složenost ovim odnosima daje česta praksa prevremene otplate kredita. Takve uplate neretko potiču iz različitih izvora, uključujući poklone roditelja ili članova porodice, koji se u praksi često daju u gotovini, bez jasnog finansijskog traga. Upravo tada nastaje jedan od najvećih dokaznih problema u postupcima podele imovine - otežano utvrđivanje porekla sredstava i pitanja čiji je doprinos u sticanju u sticanju zapravo bio veći?
Zakon polazi od pretpostavke da su supružnici jednako doprineli sticanju zajedničke bračne tekovine, dok teret dokazivanja suprotnog leži na onoj strani koja tvrdi da je njen doprinos bio veći. U praksi, iznošenje takvog dokaza često predstavlja izuzetno složen i dugotrajan proces, naročito kada finansijski tokovi nisu jasno dokumentovani.
Zbog toga se kao najracionalnije rešenje često pokazuje sporazumna podela imovine, zasnovana na realnom sagledavanju doprinosa oba supružnika. Još sigurniji pristup jeste zaključivanje bračnog ugovora kojim partneri unapred uređuju imovinske odnose i u odnosu na pojedinu ili celokupnu imovinu, isključuju zakonski režim bračne tekovine.
Iskustvo advokatske prakse pokazuje da najdugotrajniji sporovi nastaju zbog toga što se o imovinskim posledicama braka gotovo nikada ne razgovara dok odnos funkcioniše. Pravna izvesnost retko narušava partnerski odnos, ali njeno odsustvo gotovo uvek produbljuje spor onda kada zajednica prestane da postoji.